Opis

Predgovor
Moj pokojni brat Branimir Truhelka posvetio je čitav svoj život studiju Boškovića. Tragao je za njim naročito u Dubrovni-ku i u Parizu.
U Dubrovniku je proučavao privatni arhiv Mirošević-Sorgo. Taj je arhiv baština Lukše Sorga, a čuvala ga je Mara Mirošević, unuka Nike Pozza-Sorgo i Jele Ragnine. Moj je brat 1924. ka-talogizirao taj arhiv i stao ga obrađivati.
Drugo vrelo, iz kojega je moj brat crpio podatke o Boškovi-ću, jesu arhivi pariški, naročito arhiv Académie des Sciences, arhivi Service Hydrographique de la Marine, Bibliothèque Nationale i Bibliothèque de la Ville de Paris. Otkrivao je dokumente o Boškoviću i izvan Pariza: u Avignonu, Lyonu i Bruxellesu.
U dubrovačkom je državnom arhivu nalazio također gra-đu o Boškoviću. Brat je tražio, da mu se pomogne, da se ta građa sredi i štampa. On u članku »Le père Boscovich« piše 1927.:
»Bošković je jedno stoljeće europske civilizacije, deceniji borbe Dubrovnika za održanje. Sijač! Sijač ispod Srđa, čije je sje-me donijelo ploda na svačijoj njivi, samo ne na našoj.«
Moj je brat umro u proljeće 1945. Nije napisao veće djelo o Boškoviću, nego samo kraće studije. No građa, koju je on osta-vio Jugoslavenskoj akademiji u Zagrebu, Državnom arhivu u Dubrovniku i bilješke, koje ja imam, baština su, koju treba iskoristiti.
Ja sam započela sređivanjem bilježaka o Boškoviću. Nije me vodila nikakva druga misao pri tome, nego jedino želja da se taj materijal sredi. Čitajući te bilješke, ulazila sam malo po malo u Boškovićev život. Iskrsnuo je preda mnom lik divnog čovjeka, čovjeka maštaoca i stvaraoca, čovjeka svijeta, a opet toliko našeg čovjeka. Jednog mi je dana došla misao da napišem knjigu o Boškoviću. Ja sam pokušala da to učinim i tako prikažem svima onima čitateljima, koji nisu ni matematičari, ni astronomi, ni ge-odeti, genijalnog čovjeka, kojega je naša domovina dala svijetu.
Agata Truhelka (1957.)

Nakladnik: Ognjište, Zagreb
Godina izdanja: 2025.
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 194
Format: 15 x 21 cm