Moj pokojni brat Branimir Truhelka posvetio je čitav svoj život studiju Boškovića. Tragao je za njim naročito u Dubrovniku i u Parizu.
U Dubrovniku je proučavao privatni arhiv Mirošević-Sorgo. Taj je arhiv baština Lukše Sorga, a čuvala ga je Mara Mirošević, unuka Nike Pozza-Sorgo i Jele Ragnine. Moj je brat 1924. katalogizirao taj arhiv i stao ga obrađivati.
Drugo vrelo, iz kojega je moj brat crpio podatke o Boškoviću, jesu arhivi pariški, naročito arhiv Académie des Sciences, arhivi Service Hydrographique de la Marine, Bibliothèque Nationale i Bibliothèque de la Ville de Paris. Otkrivao je dokumente o Boškoviću i izvan Pariza: u Avignonu, Lyonu i Bruxellesu.
U dubrovačkom je državnom arhivu nalazio također građu o Boškoviću. Brat je tražio, da mu se pomogne, da se ta građa sredi i štampa. On u članku »Le père Boscovich« piše 1927.:
»Bošković je jedno stoljeće evropske civilizacije, deceniji borbe Dubrovnika za održanje. Sijač! Sijač ispod Srđa, čije je sjeme donijelo ploda na svačijoj njivi, samo ne na našoj.«
Moj je brat umro u proljeće 1945. Nije napisao veće djelo o Boškoviću, nego samo kraće studije. No građa, koju je on ostavio Jugoslavenskoj akademiji u Zagrebu, Državnom arhivu u Dubrovniku i bilješke, koje ja imam, baština su, koju treba iskoristiti.
Ja sam započela sređivanjem bilježaka o Boškoviću. Nije me vodila nikakva druga misao pri tome, nego jedino želja da se taj materijal sredi. Čitajući te bilješke, ulazila sam malo po malo u Boškovićev život. Iskrsnuo je preda mnom lik divnog čovjeka, čovjeka maštaoca i stvaraoca, čovjeka svijeta, a opet toliko našeg čovjeka. Jednog mi je dana došla misao da napišem knjigu o Boškoviću. Ja sam pokušala da to učinim i tako prikažem svima onima čitateljima, koji nisu ni matematičari, ni astronomi, ni geodeti, genijalnog čovjeka, kojega je naša domovina dala svijetu. – Agata Truhelka

Za sve one koji rezerviraju knjigu na poklon će dobiti Bookicu (torbu) iznenađenja.