Pripovijest za djecu o životu bl. Imelde Lambertini, dominikanke, koju je 1929. godine napisala hrvatska književnica Štefa Jurkić, a knjigu je ilustrirao njezin suprug, hrvatski slikar, Gabrijel Jurkić.

Bl. Imelda Lambertini rodila se 1322. godine u grofovskoj obitelji u Bologni. Kako roditelji nisu imali djece, utekli su se Majci Božjoj, Kraljici svete Krunice da im isprosi dijete. Bili su uslišani, dobili su kćerku kojoj su dali ime Magdalena. U svojoj djetinjoj dobi bila je poslušna, ozbiljna i odana molitvi. Glavna joj je razonoda bila povući se u vrt svojih roditelja gdje se nalazio mali oltarić sa slikom Bogorodice.
Tu je klečala i molila Krunicu kako ju je naučila dobra majka. S deset godina je stupila u samostan dominikanki u Bologni. Dobila je ime Imelda. Radi nježne dobi nije bila obavezna strogo vršiti čitavo pravilo. No mala Imelda nije htjela ni u čemu zaostati za ostalim redovnicama. Velika joj je radost bila sudjelovati u molitvi Časoslova u noćne sate, jer je za njezinu dob bilo teško prekidati san.
Rado je činila i tu žrtvu. Žarko je željela zajedno sa sestrama moći pristupiti Svetoj Pričesti. No kako je u to vrijeme bio na snazi propis da se djeci do 14. godine života ne dijeli Pričest, toga se držao i samostanski duhovnik. Svetoj Imeldi je to zadavalo bol. Na svetkovinu Uzašašća Gospodnjega – 12. svibnja 1333. kod Svete Mise sestre su pristupile primanju Svete Pričesti.
Mala Imelda sa suzama u očima promatrala je to iz kora. Bila je na koljenima, glavu sklonila među ruke i gorko plakala. Žarko je molila Isusa da ne odgađa više te dođe u njezinu dušu. Molba joj bi uslišana. Dok je svećenik dijelio svetu Pričest jedna posvećena Hostija uzdigne se iz ciborija koji je držao svećenik. Hostija se lagano lebdeći usmjeri prema mjestu gdje je klečala mala redovnica Imelda. I zaustavila se nad njezinom glavom. Svećenik je u tome znaku upoznao Božju volju da pričesti malu Imeldu.
Uzeo je svetu Hostiju koja je lebdjela i pričestio Imeldu. Tada se ponovno dogodilo nešto neobično. Prije se, naime, bl. Imelda čudila kako to da netko može ostati živ od radosti što je primio Isusa. Imelda je pobožno klečala nakon primitka Svete Pričesti. Sestre se nisu usudile smetati ju. Kako je to ipak dugo potrajalo – približe joj se i pozovu ju. A ono, Imelda je klečala mrtva. Duša joj je od radosti otišla Isusu. Papa Lav XII. upisao je Imeldu u popis blaženih. Papa Pio X. imenovao ju je zaštitnicom prvopričesnika.

Spomendan joj se slavi 12. svibnja.

Knjižnica Mladi Pustolovi