Info: Vaš web preglednik ne prihvaća cookies. Trebate uključiti cookies ako želite proizvode staviti u košaricu i kupiti ih.

Petar Nikolajevič Krasnov

Dostupnost

Ovaj proizvod trenutno nije dostupan.

Petar Nikolajevič Krasnov

* 22. rujna 1869., Sankt-Peterburg, Rusija - † 17. siječnja 1947., Moskva, Rusija)

ruski književnik

Bio je general pukovnik ruske vojske kada je izbila revolucija 1917. godine te poslije i jedan od vođa kontrarevolucionarnog Bijelog pokreta. Rođen je 1869. godine u Petrogradu, kao sin general pukovnika Nikolaja Krasnova te unuk generala Ivana Krasnova. Godine 1888. Krasnov je diplomirao na vojnoj školi Pavlovsk te je zatim služio u Atamanskoj pukovniji Carske straže. Tijekom Prvog svjetskog rata, od kolovoza do listopada 1917. godine, zapovijedao je Kozačkom brigadom i divizijom 3. konjičkog korpusa. Za vrijeme Oktobarske revolucije, Alexander Kerensky imenovao je Krasnova zapovjednikom vojske koja je s fronte poslana u Petrograd kako bi suzbila Boljševičku revoluciju. Međutim, Krasnov je poražen i zarobljen. Predstavnici Sovjetske vlasti su ga oslobodili pod uvjetom da ne nastavi borbu protiv revolucije. Iako je pristao na taj uvjet, prekršio je svoje obećanje.

Pobjegao je u Donsku regiju te je u svibnju 1918. godine u Novočerkasku izabran za Atamana Donskih Kozaka. Uz podršku Njemačke, opremio je vojsku, koja je istisnula Sovjete iz Donske regije u svibnju-lipnju 1918. godine. Do sredine lipnja, Donska vojska je bila na bojištu s 40.000 ljudi, 56 topova i 179 strojnica. U drugoj polovici 1918. godine, Krasnov je napredovao prema Povorinu-Kamišinu-Caricinu (Volgogradu), s namjerom marša na Moskvu, ali je poražen. Nakon poraza Njemačke u Prvom svjetskom ratu, u potrazi za saveznicima, usmjerio se prema Antanta savezu. U siječnju 1919. godine, Krasnov je bio prisiljen priznati nadležnost generala Denikina nad Bijelim pokretom, unatoč njihovom neprijateljstvu.

Krasnov je, 19. veljače 1919. godine, umirovljen iz vojske te je otišao u Njemačku zbog svoje nesloge sa zapovjedništvom Dobrovoljačke vojske. U Njemačkoj je nastavio sa svojim antisovjetskim aktivnostima. Krasnov je bio jedan od osnivača Bratstva Ruske Istine, antikomunističke organizacije s podzemnom mrežom u Rusiji.

Dok je bio u izgnanstvu, Krasnov je napisao memoare te nekoliko novela. Njegova poznata trilogija Od dvoglava orla do crvena barjaka, uz osnovni zaplet s junakom generalom Sablinom, ima nekoliko podradnji koje obuhvaćaju mnoga mjesta, događaje i karaktere. To djelo predstavlja opsežni prikaz Revolucije i Građanskog rata kroz stoljeće. Događaji se razotkrivaju kroz sudbine mnogih likova, koji, zauzvrat, daju svoja tumačenja tih događaja. Čak i revolucionari imaju priliku izraziti svoja gledišta, iako se, općenito, njihova politička obrazloženja čine najslabijim dijelovima romana. Iako autor ima sklonost stati uz svoje konzervativne likove, ipak ne daje svoje osobno mišljenje. Sve glavne teme, poput vlasti nasuprot anarhije, poštovanja prema ljudskom dostojanstvu nasuprot nasilja, kreativnog rada nasuprot razaranja, kao i okrutnost i teror, tretirane su na polifoni način.

Tijekom Drugog svjetskog rata, Krasnov je nastavio svoju "Njemačku orijentaciju" tražeći savezništvo s nacističkom Njemačkom u rušenju Sovjetskog režima. Pristao je organizirati i voditi kozačke jedinice Bijelih emigranata i Sovjetskih ratnih zarobljenika, uglavnom kozaka, koje bi naoružali nacisti. Nacisti su, zauzvrat, očekivali od Krasnova da slijedi njihovu politiku i zadrži separatističku Kozačku orijentaciju. U studenom 1944. godine, Krasnov je odbio molbu generala Andreja Vlasova da se pridruži Ruskoj Oslobodilačkoj Vojsci. Na kraju rata, Krasnov i njegovi ljudi su se dobrovoljno predali britanskim snagama u Austriji. Svima njima je obećano, od strane bojnika Davisa da, kao Bijeli ruski emigranti, neće biti vraćeni u domovinu Sovjetima.

Britanske vlasti su 28. svibnja 1945. godine predale Petra Krasnova Sovjetima u Operaciji Keelhaul. Vojni kolegij Vrhovnog suda SSSR-a osudio ga je na smrt, zajedno s generalom Andrejem Shkurom, Timofejem Domanovim i Helmuthom von Pannwitzem. Pogubljen je 17. siječnja 1947. godine, vješanjem.

Victor Vodolatsky, Ataman Donskih Kozaka i zamjenik Ujedinjene ruske stranke u Ruskoj Dumi, 17. siječnja 2008. godine potpisao je kontroverzni proglas o osnivanju radne skupine za rehabilitaciju Petra Krasnova.

Objavili smo:

AMAZONKA PUSTINJE


Posljednje ažurirano: Subota, 17 Studeni 2018 12:03