Info: Vaš web preglednik ne prihvaća cookies. Trebate uključiti cookies ako želite proizvode staviti u košaricu i kupiti ih.

Milivoj Magdić

Dostupnost

Ovaj proizvod trenutno nije dostupan.

Milivoj Magdić

* 22. svibnja 1900., Koprivnica - † 3. ožujka 1948., Zagreb

hrvatski književnik

Milivoj Magdić je bio jedan od najboljih hrvatskih novinara svog vremena. Bio je i pravnik i publicist.

Ideološki je prvo bio komunist. Godine 1920-te se ideološki vezao uz marksizam i bio je istaknutim članom KPJ. 1930-ih je godina napustio komunizam, zbog utiska kojeg su na nj ostavili moskovski procesi. Nakon toga zagovara hrvatsku neovisnost, zbog čega se zamjerio komunističkom pokretu koji je sve više djelovao teroristički, pa je jedva preživio pokušaj linča koji su mu organizirali zadrti komunisti.

Kad je uspostavljena NDH, vlasti su ga bile zatvorile, no u pritvoru je boravio kratko vrijeme. Uskoro se pridružio ustaškom pokretu. Pisao je za ustaški list Spremnost, čiji je bio urednik. Bio je značajan kao i Tias Mortigjija. Kao ni Mortigjija nije bio pouzdanik i omiljenik za vrijeme ustaške vlasti u NDH (Magdić zbog komunističke prošlosti), koja ih je obojicu držala pod prismotrom, iako je objavio nekoliko protukomunističkih brošura. Zbog suradnje s tim listom, nakon rata su ih komunističke vlasti osudile na smrt i smaknule, a u biti nisu shvatili niti razumjeli o čemu su i kako su njih dvojica pisali. Magdić je u svojim prikazima zapadnih demokracija u Spremnosti neizravno kritizirao ustaški režim, jer je priželjkivao zapadnu demokraciju u Hrvatskoj.

U zaleđu grada Rijeke i Kvarnerskog priobalja, u centralnom području Gorskog kotara i neposrednoj blizini grada Delnica nalazi se Planinski centar Petehovac. Smješten je na planini Petehovac s koje se pružaju vidici na sve četiri strane, a jedinstveni su oni na Delnice, Nacionalni park Risnjak, i slovenske Alpe. Lokalitet Jagodina stijena udaljen je 500 m od glavnog objekta na Petehovcu.

Svibanjska katastrofa 1945. nije zaobišla ni njega. Zajedno s mnoštvom hrvatskog naroda se povukao prema Zapadu u nadi da će se moći predati zapadnim Saveznicima koji bi ih zaštitili od indoktriniranih jugokomunističkih partizana i konvertiranih četnika. Kad je bio u Austriji, u Lavamündu je zajedno s Tiasom Mortigjijom i Jurom Petričevićem sastavio Memorandum skupine hrvatskih intelektualaca upućen nadležnim mjestima Britanske armije. Povlačeći se dalje stigao je do Rima. Ondje su ga 1947. uhitili Saveznici i predali Jugoslaviji. Jugokomunističke vlasti su mu organizirale montirano suđenje na kojem su ga osudili na smrt i smaknuli.

Za najuzornijeg je europskog pisca smatrao Thomasa Manna.

Napisao je ove knjige: Jagodina ljubav, 1934., Klerikalizam nastupa, 1934., Fašizam i radnička klasa, Zagreb, 1935., Abesinija, 1935. (suautor Mirko Kus-Nikolajev), A. G. Matoš, 1936., Liberalizam i socijalna problematika u Hrvatskoj, 1940., Intelektualci prema marksizmu i liberalizmu, 1942., Zagreb: Naklada "Putovi", Najstrašnije razdoblje života seljačtva u Sovjetskoj Uniji, 1943., Slučaj Vere Wagnerove, 1944.

Nedovršeno mu je ostalo djelo U vučjoj jami, koje je nastalo u izbjeglištvu. U djelu je nastojao objasniti uzroke neuspjeha novije hrvatske politike.

Autor je brojnih članaka i eseja. Osobito je pisao o dru Milanu Šufflayu.

Objavili smo:

JAGODINA LJUBAV


Posljednje ažurirano: Srijeda, 24 Siječanj 2018 11:57