Info: Vaš web preglednik ne prihvaća cookies. Trebate uključiti cookies ako želite proizvode staviti u košaricu i kupiti ih.

Marya Rodziewiczowna

Dostupnost

Ovaj proizvod trenutno nije dostupan.

Marya Rodziewiczowna

* 30. siječnja 1864., Pieniuha, Grodzieńszczyźnie – † 6. studenoga 1944., Leonów k. Żelaznej

poljska književnica

Ime Marye Rodziewiczóvne spominje se u novijoj literaturi poljskoj već preko 30 godina, kao ime jedne od najpoznatijih tamošnjih spisateljica. U kolu žena, koje su poljsku literaturu obogatile cijelim nizom majstorskih djela, zauzima ona osobito mjesto. Uz Elizu Orzeszkovu i Maryu Konopnicku izišla je ona na glas sa svojim »Strašnim djedom« (1884.) i »Devajtisom« (1887.). Ti radovi doniješe joj prve nagrade »Kurjera Warszaw-skiego«, a kasnije izašlo je ispod njezina pera mnoštvo djela, koja su je učinila poznatom nesamo kod slavenskih naroda, već i kod Nijemaca i Francuza.

Poljska je javnost nakon teških i krvavih gubitaka u ustancima počela da se sabire i da misli o načinu, kako da se narodna snaga odupre bujici ruske carističke poplave, koja je brutalnom silom davila narod, otimajući mu sredstva, kojima je htio da se u jadnim prilikama kulturno podigne i ekonomski sredi. I baš u to doba izašao je »Devajtis«, kad su se duhovi, klonuli s teških nedaća ustanka od god. 1863., gubili tražeći puta i izlaska iz agonije, u kojoj je životario poljski narod, naročito u kraljevstvu i Litvi, vežući idealne ciljeve poljske s praktičnim životom. Ovo djelo pokazalo je pravi put, kojim treba da krene poljsko društvo.

Sienkiewiczevi vitezovi borili su se na bojnim poljanama za opstanak narodni, no u novo doba to sredstvo ne bi više dovodilo do pravoga cilja. Borbu je trebalo povesti na drugom polju. »Ubijte me, sasijecite me na komade, ne dam da mi se moja oranica oduzima; ne dopuštam, da mi se i jedna brazda proda« — veli Marko Čertvan u »Devajtisu«. Dakle katekizam patriotskog ekonomskog rada, u kojem će prva težnja ići za tim, da narod očuva svoja ognjišta, u kojima će se utvrditi i braniti od propasti. »Devajtis« je himna nepokvarenom, čilom i svježem seoskom životu, u kojem se odgajaju divovi Čertvan i Devajtis. Ovo je djelo prije dvadesetak godina izašlo u beogradskom prijevodu, a prije pet u zagrebačkom.

»Kasja« prava je antiteza »Devajtisu«. Sirotno djevojče Kasja, koju progoni maćuha, a otac to ne može da spriječi, polazi za neljubljena muža Andreja Sanickoga, samo da ocu prištedi muke i žalosti. Andrej međutim ima milosnicu Celinu, zbog koje zapušta Kasju, dok je svekar srdačno voli. Mlada žena sve to trpi ravnodušno, jer je i sama ljubila, a i sad još ljubi Stanka Boguckoga, koji se negdje u svijetu izgubio. Da se izvuče iz blata, u koje ju vuče muž i gradsko društvo varšavsko, ide ona po predgrađima, pomazući sirotinju. Pokvareni ljudi pripisuju to flirtovanju sa slikarom Radliczem, koji je izložio u salonu sliku »Wrzos« s glavom Kasjinom i stručkom mirisavoga vrijesa ... U poljskom originalu roman i nosi ime »Wrzos« (Vrijes). U ovom djelu naime presađuje Rodziewiczówna seoski cvijet na gradski pločnik, gdje pogiba od mraza zlobe i pokvarenosti bez čistoga zraka seoskoga. Usred gradske neprirodnosti stoji prirodno dijete, koje prkosi svojom čistoćom i jednostavnošću otrovu uličnomu, kao stručak gorskog vrijesa, jednostavnog, čistog i lijepog.

Rodziewiczowna se ne upušta u duboke psihološke refleksije, već s velikom vještinom ostavlja, da sama lica u romanu iznose i sebe i svoja duševna raspoloženja.

Neki su joj prigovorili, da je suviše rastegnula radnju i izgubila se u epizodama, te je rascjepkala čitaočevu pozornost. No treba tražiti spone, koje pojedine epizode vežu, pa će se vidjeti, da je taj mozajik potreban, da onaj okvir, što ga je pisac sebi stavio, zaokruži cijelu sliku.

Jedan je kritičar zgodno rekao, da su junaci Esteje (druge spisateljice poljske) anemični, dok su junaci Rodziewiczowne previše punokrvni. I zaista junaci njezini svom snagom svojom zastupaju čiste ideje konservatizma, postajući u homogenoj okolini divovi, dok u heterogenoj padaju. Taj konservatizam nije natražnjački, već zdrav i prožet željom, da se u moderni život vrati čistoća starih matrona.

Od ostalih djela ove spisateljice spominjemo još: »Sivi prah« (Szary proch), »Lotosov cvijet« (Kwiat lotosu), »Plavi« (Blenkitni) i »Priču o sreći«.

Izvor: Zabavna biblioteka, kolo XV, knjiga 177—180., 1920.

Objavili smo:

KASJA


Posljednje ažurirano: Ponedjeljak, 21 Svibanj 2018 10:50