Info: Vaš web preglednik ne prihvaća cookies. Trebate uključiti cookies ako želite proizvode staviti u košaricu i kupiti ih.

Marie Reynès-Monlaur

Dostupnost

Ovaj proizvod trenutno nije dostupan.

Marie Reynès-Monlaur

* 15. prosinca 1866., Montpellier - † 24. kolovoza 1940., Montpellier

francuska književnica

Dr. Josip Andrić o spisateljici ove knjige (1927. godine):

»Ovaj krasni roman, koji nam dočarava doba Kristovo, napisala je francuska katolička spisateljica gospođica Reynès, koja piše djela pod pseudonimom R. Monlaur. Rodila se godine 1866. te je dosad napisala već vrlo mnogo romana, koji su u Francuskoj stekli vrlo veliku popularnost. Tako je »Suzana« izašla na francuskom jeziku već u 135 izdanja, a prevedena je i na njemački, češki i neke druge jezike. Taj roman, koji je autorica nazvala »evanđeoskim prizorima«, razotkriva nam duše onih, koji su slušali i gledali Isusa. Glavna junakinja romana, Suzana, čista je djevojačka duša, koja je svom svojom divnom ljubavlju i još divnijom vjerom prionula uz Isusa i Njegovu nauku te proživljava u svojoj duši sve, što je Isus činio i proživio u zadnje vrijeme prije svoje muke i smrti. Nauka, čudesa, slava i smrt Isusova odražavaju se tu pred nama u jednoj idealnoj djevojačkoj duši kao u kristalnom zrcalu. Kao u filmu pojavljuje se tu Isusov lik, da bi opet iščezao obavijen čarobnom maglicom poezije. Cijeli je taj roman čista poezija, protkana takvom finoćom, slatkoćom i milinom, kakvu nam može dati samo najodabranija pjesnička duša.

Francuskom izdanju »Suzane« napisala je sama spisateljica uvod, u kojemu ona o ovome svom djelu piše:

»Vječnoj istini Evanđelja dodana je ovdje samo jedna legenda. I koliko je bilo moguće, dan joj je vjeran okvir. Poslužila sam se kod toga najboljim francuskim djelima o Isusu Kristu i o Njegovu dobu. Od bezbrojnih životopisa Kristovih držala sam se osobito onih, koji imaju najjače znanstveno obilježje. Crpila sam mnogo iz engleskih djela. Ideje, zakoni, običaji Židova u doba Kristovo i njihova divna zemlja, »vrt Božji«, koja se danas nakon dvadeset stoljeća pustošenja više ne da prepoznati, — sve nam se tu stavlja pred oči ...

Suvremenici Isusovi, uzbuđeni do u najdublje dubine svojih duša Njegovim riječima i Njegovim čudesima, htjeli su obnoviti snažne dojmove, što su ih proživjeli u Njegovoj blizini. I ispričali su do najsitnijih potankosti vjerno sve, što im se usjeklo u dušu od kretnji, pogleda i riječi onoga uzvišenog Bića, koje je prošlo pred njima. Međutim, tijekom dvadeset stoljeća, čitanje Svetoga Pisma i njegovih tumačenja, liturgije, propovijedi, najslavnija djela književnosti i umjetnosti te napokon sva kultura, koja je potekla iz Evanđelja, stavili su pred naše oči jedan lik Isusa Krista, koji nijedna ljudska ruka nije opisala, ali koji svi upravo instinktivno poznajemo. I taj idealni lik, koji pripada svima, dobro je svakoga pojedinca. Mi Ga nosimo u sebi, a da to možda ni sami ne znamo, kao neki mistični čar sjaja i ljepote ... Vječna istina ostaje nepromjenjiva, ali kad je se naše ruke dotiču, daju joj, a da je ne mijenjaju, obilježje našega doba, izražaj naše duše ... I pred Božanskim Likom svraćamo pažnju osobito na ono, što nas je na Njemu najviše zanijelo.

U palači Uffizi u Firenci skupljene su i slike primitivnih slikara, većinom nepoznatih, koji su na svoj naivni način naslikali san, što ih je zanosio. To su bili anđeli, sveci, Krist i Madone, koji se smiješe ili koji plaču u previše modrom nebu, na livadama osutima prevelikim cvijećem. Ti su naivni umjetnici umrli zacijelo sretni, zaboravivši se često i potpisati na svoje djelo, ali dovršivši to djelo i pokušavši poletjeti k svome idealu. A većina prolazi tom galerijom primitivnih slikara ne svraćajući pažnje na napadne crte nadzemaljskih lica. Samo neki — nažalost samo neki — zastaju i sanjare ... S malim naprezanjem oni su čuli hvalospjev tih nepoznatih duša, koje miješaju priprostu jednostavnost svoje umjetnosti sa slatkoćom svojih sanja ...

Za takve neke izabrane napisan je i ovaj roman.«

Kao što nas ovaj roman »Suzana« nosi u židovsku zemlju u doba Kristovo, tako nas roman »Iza devet sati« (»Après la neuvième heure«) od iste spisateljice vodi u Egipat u doba prvih kršćana, a roman »San Atike« (»Le songé d'Attis«) u Grčku, gdje je propovijedao sveti Pavao, te se prikazuje spajanje grčke duše s naukom Kristovom. Reynès Monlaur je napisala i djelo »Jeruzalem«, u kojem je opisala dojmove s putovanja po svetoj zemlji. Svojim romanom »Pečat« (»Le sceau«) obradila je obraćenje jednoga slobodnog zidara (framasuna). Roman »Njihova stara kuća« (»Leur vieille maison«) povijest je jedne obitelji i jedne žrtve. Roman »Tajne riječi« (»Les paroles secretes«) roman je jedne redovnice, koja je za vrijeme svjetskoga rata morala bježati iz Belgije, kada su onamo provalili Nijemci, i koja jedan tren svoje slabosti okajava na podnožju križa. Roman »Mrtvi oltari« (»Les autels morts«) prikazuje obraćenje jednoga protestanta nakon velike duševne krize, koja je upravo majstorski opisana. U romanu »Klaudijin svršetak« (»La fin de Claude«) glavna junakinja obraća onoga, koga ljubi, i umire s njime u katastrofi crkve u Saint-Gervaisu.

Sva ta i mnoga druga djela ove spisateljice nose ista obilježja jedne velike katoličke duše, koja svojim perom i svojom divnom umjetnošću uzveličava ideju kršćanstva. Zato svaki njen roman tako snažno osvaja čitatelje, koji se zanose istim idealima, a stječe priznanja i u onih, koji su od tih ideja daleko. I zacijelo će njena »Suzana« i među hrvatskim čitateljima biti primljena s naklonošću, a osobito će mnogo svjetla unijeti u djevojačke duše, koje će Suzanu najbolje razumjeti.«

Objavili smo:

SUZANA


Posljednje ažurirano: Nedjelja, 19 Kolovoz 2018 01:57