Info: Vaš web preglednik ne prihvaća cookies. Trebate uključiti cookies ako želite proizvode staviti u košaricu i kupiti ih.

Florence L. Barclay

Dostupnost

Ovaj proizvod trenutno nije dostupan.

Florence Louisa Barclay

* 2. prosinca 1862., Limpsfield, Surrey, Engleska - † 10. ožujka 1921.

engleska književnica

Literarni rad Florence L. Barclay sačinjavao je tek jedan dio svega onoga, što je ona za svoga života učinila i značila. Javna djelatnost u svim oblicima, bogati privatni život u brojnoj obitelji, znamenita duševna i tjelesna osobna kultura — živ duh i veliko srce — o svemu bi tomu trebalo odjednom govoriti. Kćerka protestantskog pastora, udala se za pastora i u prvom redu smatrala svojom dužnošću što življe podupirati svoga muža u njegovoj pastirskoj djelatnosti na slavu Božju. Kroz punih trideset godina vodila je neprekidno vjersku školu za muževe, u kojoj je s dvadeset godina počela govoriti bradatim i sijedim ljudima, tako da su dolazili čak iz daljine od trideset kilometara, redovno ju slušati. Svojim prekrasnim punim altom uveličavala je pjevanjem službu Božju. Po čitavoj Engleskoj i Americi držala je vjerska predavanja u nazočnosti više tisuća ljudi; osnovala je nebrojena župska društva, štoviše, vodila je u svojoj kući malu tiskaru, kako bi se u njoj mogle tiskati župske objave i novine, a svojom živahnom i vedrom osobnošću ulijevala je svima pouzdanje i oduševljenje. Njeno ju je svadbeno putovanje vodilo u — Palestinu, gdje je sa svojim mužem pobožno obilazila mjesta posvećena uspomenama na Spasitelja; štoviše, jedna od najvećih radosti njena života bila je ta, što je tom prilikom pronašla zdenac, kod kojega je vjerojatno Isus razgovarao sa Samarijankom. Muž i žena vlastitim su rukama uz pomoć plaćenih radnika uklanjali vjekovne naslage zemlje i pijeska, dok nisu došli do dragocjenog pronalaska. Više nego on sam, vrijede duboko poznavanje Biblije i živa vjera, koje se zrcale iz ove zgode. Kako svaki autor u svojim djelima daje najviše samoga sebe, tako je i ona svježina, vedrina i smiona poduzetnost Guyja Chelseaja iz romana »Kroz vrtna vratašca«, kao i njegovo sportsko oduševljenje, živa slika gđe. Barclay. Svojim autom projurila je čitavom Engleskom »tukući rekorde«, samo kako bi stigla na vrijeme na svoje mjesto, gdje je trebala održati sastanak, konferenciju i sl. I tek kad je od silnog toga premaranja klonula, kad su joj uslijed oslabljenja srca zabranili tjelesne napore, izrabila je nametnuti taj odmor tako, da je odjednom počela pisati romane. Prvi je bio »The Rosary« (Ružarij ili Krunica ili Čislo), koji je tiskala tek na pobudu prijatelja. Uspjeh je bio upravo nečuven: istovremeno je izašao u New Yorku i Londonu; u prvoj godini raspačano je 150.000 primjeraka, koji su se razišli po čitavom svijetu; kroz neko vrijeme tiskala su se neprestano mjesečno po dva izdanja, a da se nije ni za trun osjetilo popuštanje potražnje. Nebrojena priznanja dobivala je osobno. Jedan joj je isusovac pisao iz Australije: »Dopustite mi, da Vam s dna Australije zahvalim na krajnjem užitku, što mi ga je pružilo čitanje »Ružarija« i »Gospodarice Shenstonea«. Knjige ovakve vrste predodređene su, da učine mnogo dobra u svijetu. Trebalo bi imati vrlo neosjetljivo srce, a da nas ne zanese viši ideal, kada proučavamo karaktere, kao što su Jane, Myra, Jim Airth, sir Deryck, vojvotkinja, Garth (lica iz ova dva romana). Volimo čak i onu papigu. Bog Vas očuvao, da uzmognete nastaviti i umnožiti svoja djela!« Tajnu svoje metode u pisanju odala je sama gđa. Barclay ovim riječima: »Evo moje zadaće. Nikada ne napisati ništa, što bi moglo unijeti ma i samo sjenu grijeha u ikoju obitelj. Nikada ne crtati nijednog lica, koje bi moglo sniziti ideal onih, koji su posredstvom moga pera upoznali krepost čovjeka, ili žene, koju sam ja stvorila. Ima dosta grijeha u svijetu, a da bi se pisac trebao služiti moću svoje mašte, da tomu doda još i izmišljene grijehe. Suviše loših bića, suviše bolesnih karaktera živi nažalost među nama! Zašto bi ih pisci još dodavali i riskirali, da ih uvode u čiste krugove, gdje se u zbilji nazočnost takvih ljudi ne bi trpjela ni jednoga časa. Neki je veliki francuski naučenjak i pisac rekao »Jedina isprika mašte je ta, da je ljepša od realnosti.« Sv. Pavao je vatrenim slovima ispisao nadahnuto pravilo za slogu između ljudi; čini mi se, da je publika primivši tako plemenito »Ružarij« i druge knjige iste vrste, potpuno pristala uz božansku zapovijed i dala svoj glas piscima, koji su ponizno, ali iz svih svojih sila htjeli uzeti apostolovu riječ za svoju vodilju i za svoje pravilo, te mogu prema tome ići svojim putem sa sretnom sigurnošću.« Drugim riječima: Florence Barclay nije imala želje stvarati djela, koja bi se svim svojim odlikama natjecala s prvim djelima svjetske književnosti; ona je samo željela čednijim sredstvima stvoriti svijet, u kojemu će čovjek postati ne samo vedriji i veseliji, nego i bolji i valjaniji. Kao što je cio njen život bio apostolat u službi vjere, dobrote i istine, tako toj istoj zadaći služe njeni romani. Od njih su ponajljepši »Ružarij«, »Gospodarica Shenstonea«, »Otrovno stablo«, »Za zvijezdom« i dr. Prevedeni su u više jezika i doživjeli su mnoštvo izdanja. Autoričin život i rad prikazala je u naročitoj knjizi njezina kćerka, Vera Barclay.

Objavili smo:

KROZ VRTNA VRATAŠCA

GOSPODARICA SHENSTONEA


Posljednje ažurirano: Srijeda, 22 Studeni 2017 05:42