Info: Vaš web preglednik ne prihvaća cookies. Trebate uključiti cookies ako želite proizvode staviti u košaricu i kupiti ih.

Gilbert Keith Chesterton

Dostupnost

Ovaj proizvod trenutno nije dostupan.

Gilbert Keith Chesterton

* 29. svibnja 1874. Campden Hill - † 14. lipnja 1936. Beaconsfield

engleski književnik

Gilbert Keith Chesterton rođen je u Campden Hillu. Školovao se najprije u poznatoj Školi sv. Pavla, a zatim na učilištu Slade School of Art, koje je pripadalo Londonskom sveučilišnom koledžu, u namjeri da postane ilustrator. Pohađao je i satove književnosti na University Collegeu, no nije završio nijedan fakultet.

1896. godine počeo je raditi za londonskog izdavača, Redway i T. Fis-her Unwin, gdje je ostao sve do 1902. godine. Tijekom tog razdoblja započeo je pisati i svoja prva honorarna djela kao novinar i književni kritičar. 1901. godine oženio se za Frances Blogg te je s njom ostao do kraja svog života. 1902. godine »Daily News« dodijelio mu je tjednu kolumnu, a zatim 1905. godine dobiva tjednu kolumnu u »The Illustrated London News«, koju je pisao narednih trideset godina.

Chesterton se prema vlastitim priznanjima kao mladić zainteresirao za okultno, a sa svojim bratom Cecilom eksperimantirao je s prizivanjem duhova.

Sazrijevanjem je, međutim, postajao sve više ortodoksan u svojim kršćanskim uvjerenjima, kulminirajući preobraćanjem na katoličanstvo 1922. godine.

Chesterton je bio krupan čovjek, visok 1,93 m, težak 134 kg. Jednom je prilikom prigovorio svom prijatelju, Georgeu Bernardu Shawu: »Gledajuć tebe, svatko bi pomislio da Engleskom vlada glad.« Shaw mu je odgovorio: »Gledajuć tebe, svatko bi pomislio da si ju ti prouzrokovao.«

Obično je nosio kaput i zgužvan šešir, sa štapom u ruci i cigarom u us-tima. Često bi zaboravljao kuda je krenuo, i propuštao bi vlakove koji su ga trebali tamo odvesti. U nekoliko je navrata slao telegrame supruzi s neke daleke (i pogrešne) lokacije, primjerice »Ja sam u Market Harboroughu. Gdje sam ono trebao biti?«, na što bi mu ona odgovorila »Kod kuće.« Chesterton je obožavao debate i često se u njih upuštao s prijateljima kao što su George Bernard Shaw, Herbert George Wells, Bertrand Russell i Clarence Darrow. Prema njegovoj autobiografiji, on i Shaw glumili su kauboje u nijemom filmu koji nikada nije prikazan.

Preminuo je 14. lipnja 1936. godine u svojoj kući u Beaconsfieldu, u Buckinghamshireu. Govor na posmrtnoj misi u Westminsterskoj katedrali održao je Ronald Knox. Chesterton je pokopan na katoličkom groblju u Beaconsfieldu.

Njegov bogat i raznolik stvaralački opus uključuje novinarstvo, poeziju, biografiju, religiozna djela, fantaziju i kriminalističku fikciju.

Jedan je od rijetkih kršćanskih mislilaca kojemu se podjednako dive liberalni i konzervativni kršćani, a i mnogi nekršćani.

Chesterton je napisao oko 80 knjiga, nekoliko stotina pjesama, 200-tinjak kratkih priča, 4000 eseja, i nekoliko scenarija. Bio je književni i društveni kritičar, povjesničar, scenarist, teolog i branitelj katoličke crkve, de-batirao je i pisao kriminalističke priče, pisao je i članke za Britansku encik-lopediju. Njegov najpoznatiji lik je svećenik-istražitelj, otac Brown, koji se pojavljivao samo u kratkim pričama, dok je njegov neosporivo najpoznatiji roman Čovjek koji je bio četvrtak. Uvjereni kršćanin bio je puno ranije nego je prešao na katoličanstvo, a kršćanske se teme i simboli provlače kroz mno-ga njegova djela.

 

Otac Brown

Otac Brown je izmišljeni lik, amaterski detektiv, kojega je u ranim 1900.-tima stvorio engleski romanopisac G. K. Chesterton.

Chesterton ga je, u širem smislu, utemeljio na ocu Johnu O'Connoru (1870.-1952.), župniku iz Bradforda, koji je bio uključen u Chestertonovo preobraćenje na katoličanstvo 1922. godine. Lik oca Browna Chesterton je prikazao kao niskog, zdepastog rimokatoličkog svećenika, u bezobličnoj odjeći i s velikim kišobranom te tajanstvenim i uznemirujućim uvidom u ljudsku zloću. Prvi puta se pojavljuje u priči "Plavi križ" te se nastavlja pojavljivati kroz pet zbirki kratkih priča, a često mu u rješavanju zločina pomaže reformirani zločinac, g. Hercule Flambeau. Za razliku od poznatijeg izmišljenog detektiva Sherlocka Holmesa, metode oca Browna više su intuitivne nego deduktivne. On svoju metodu objašnjava u "Tajni oca Browna" na sljedeći način: "Vidite, ja sâm sam ih sve ubio ... ja sam vrlo pažljivo planirao svaki od tih zločina. Dobro sam promislio kako bi se takva stvar mogla počiniti te na koji način i u kojem duhovnom stanju bi čovjek to doista i bio u stanju učiniti. A kada sam bio prilično siguran da se osjećam potpuno jednako kao ubojica, naravno da sam znao o kome se radi."

Brownove sposobnosti također su znatno oblikovane iskustvom koje je stekao kao svećenik i ispovjednik. U "Plavom križu", kada ga Flambeau, koji se prerušio u svećenika, upita kako je moguće da poznaje sve vrste zločinačkih „užasa“, otac Brown odgovara: "Nije li vam nikad palo na pamet , kako čovjek, koji ne radi gotovo ništa drugo osim što sluša o stvarnim ljudskim grijesima, ne može biti potpuno nesvjestan ljudske zloće?" Također navodi i razlog zbog kojega je znao da Flambeau nije stvarno bio svećenik: "Obrušili ste se na razum. To je loša teologija."

Priče u pravilu sadrže racionalno objašnjenje o tome tko je počinio zločin i kako je Brown to razriješio. On uvijek naglašava racionalnost; neke priče, poput "Čuda Mjesečevog srpa", "Psećeg proročanstva", "Prokletstva knjige" i "Bodeža s krilima", rugaju se likovima koji su u početku skeptični, a zatim postaju uvjereni u natprirodna objašnjenja nekih neobičnih pojava, dok otac Brown lako pronalazi posve jednostavna, prirodna objašnjenja. Zapravo, čini se da on predstavlja ideal pobožnog, a ipak prilično obrazovanog i "civiliziranog" svećenika. Uzrok tome može se naći u utjecaju rimokatoličke misli na Chestertona. Otac Brown je karakteristično ponizan, a obično je i prilično tih; kada ipak progovori, gotovo uvijek kaže nešto uistinu duboko. Iako je sklon rješavanju zločina smirenim i realističnim pristupom, on vjeruje u natprirodno kao vrhunski razlog svega što se događa.

Otac Brown bio je savršeno sredstvo za prenošenje Chestertonovog pogleda na svijet te je, od svih njegovih likova, možda i najbliži Chestertonovim vlastitim gledištima, ili barem posljedicama njegovih gledišta. Otac Brown rješava zločine strogim procesom rasuđivanja, uz veće zanimanje za duhovne i filozofske istine nego za znanstvene detalje, što ga praktički čini ravnopravnom protutežom Conan Doyleovog Sherlocka Holmesa, čije je priče Chesterton čitao. Seriju priča o ocu Brownu Chesterton je započeo pisati prije svog osobnog preobraćenja na rimokatoličku vjeru.

 

Istražiteljski klub (The Detection Club)

Istražiteljski klub osnovala je 1930. godine skupina britanskih pisaca kriminalističkih romana, uključujući Agathu Christie, Dorothy L. Sayers, Ronalda Knoxa, Freemana Wills Croftsa, Arthura Morrisona, Johna Rhodea, Jessieja Rickarda, baronesu Emmu Orczy, R. Austina Freemana, G. D. H. Colea, Margaret Cole, E. C. Bentleya, Henryja Wadea i H. C. Baileyja. Anthony Berkeley bio je najzaslužniji za pokretanje kluba, dok je prvi predsjednik bio G. K. Chesterton. Izmislili su i inicijacijski ritual sa zakletvom, koju je najverojatnije napisao Chesterton ili Dorothy Sayers, a klub je održavao redovne večernje sastanke u Londonu.

Smjernice - Osim večernjih susreta i međusobnog pomaganja oko tehničkih aspekata u njihovim individualnim djelima, članovi kluba složili su se da će se čvrsto držati etičkog kodeksa u svome pisanju, kako bi čitateljima pružili poštenu priliku da otkriju krivca. Ta pravila poštene igre sažeo je jedan od članova, Ronald Knox, u uvodu jedne antologije detektivskih priča. Ona nikada nisu zamišljena kao ništa više od smjernica, pa ih svi članovi nisu uzimali za ozbiljno.

Prvi američki član (iako je tada živio u Ujedinjenom Kraljevstvu) bio je John Dickson Carr, a u članstvo je izabran 1936. godine.

Klub i dalje postoji, iako su pravila poštene igre postala znatno ležernija.

Brojna su djela objavljena pod pokroviteljstvom kluba; većinu ih je napisalo više članova kluba, tako da je svaki napisao jedno ili više poglavlja.

Zakletva - "Obećaješ li da će tvoji detektivi dobro i propisno istraživati zločine koji su im dodijeljeni, koristeći pri tome one umne sposobnosti koje si im po svojoj želji udijelio, a ne oslanjajući se niti koristeći božansko otkrivenje, žensku intuiciju, mumbo jumbo, smicalice, slučajnosti, ili Božje djelo?"

Predsjednici

• G. K. Chesterton (1930-1936)

• E. C. Bentley (1936-1949)

• Dorothy L. Sayers (1949-1957)

• Agatha Christie (1957-1976)

• Lord Gorell (1957-1963)

• Julian Symons (1976-1985)

• H. R. F. Keating (1985-2000)

• Simon Brett (2000–2015)

• Martin Edwards (2015-)

Lord Gorell je dijelio predsjedništvo s Agathom Christie, koja je pristala preuzeti ulogu predsjednika, pod uvjetom da se imenuje i supredsjednik koji će biti zadužen za spise kluba.

 

Objavili smo:

NEDUŽNOST OCA BROWNA

MUDROST OCA BROWNA

NEVJERICA OCA BROWNA

TAJNA OCA BROWNA

SKANDAL OCA BROWNA

NAPOLEON OD NOTTING HILLA

STABLA PONOSA / MIDINA MASKA


Posljednje ažurirano: Četvrtak, 23 Studeni 2017 16:54